Galerijski zid izgleda kao nešto što se dogodi samo od sebe, a zapravo je najzahtjevniji način uređenja. Razlika između zida koji radi i onog koji izgleda kao oglasna ploča je u dvije stvari: razmaku i zajedničkom imenitelju.
Razmak neka bude ujednačen i uzak — pet do osam centimetara između okvira, isto sa svih strana. Kad se razmaci razlikuju, oko to čita kao nemar, čak i ako ne zna zašto.
Zajednički imenitelj je ono što drži skup na okupu dok su formati različiti. Može biti isti ram na svim komadima, ista paleta u motivima, ili ista tehnika. Jedna od te tri stvari mora biti ista, inače je to zbirka a ne kompozicija.
Najlakši način da se ne pogriješi: isjeći papir u dimenzijama svakog formata i zalijepiti ga na zid selotejpom. Pomjerati dva-tri dana dok ne sjedne, pa tek onda bušiti. Rupa se teže vraća nego papir.
